Zadatak nam je da progalopirate na konju. Usavršio sam metodu kojom sam do sada, svakoga, u svega 30 minuta naučio osnove sjedećeg galopa. Kad se samo sjetim načina na koji su mene učili galop... , koji ja nikada, ni do dan danas nisam uspio shvatiti (ne galop nego način na koji me taj čovjek pokušao naučiti galop)
Rado bih to opisao ovdje, ali nekako sam ljubomoran na tu metodu...
Ukratko postoji vježba tokom koje se pravilni pokreti kukova dešavaju sami od sebe. Zadatak školarca je da osvjesti te pokrete i nauči ih izvoditi u svim položajima tijela. Kada ste nagnuti natrag kukovi rade pravilno sami od sebe i na vama je da samo osvjestite te pokrete. Sa naginjanjem trupa prema naprijed morate sami aktivno i koordinirano pokretati kukove kako se niti za trenutak ne bi dogodio pomak (ne dao Bože odmak) stražnjice od sedla. Kad naučite pokretati kukove u skladu sa konjskim leđima i istovremeno imate spuštene pete naučili ste galop. Zalijepljeni smo za konja, slično kao kentaur, znate onog što umjesto nogu ima cijelo konjsko tijelo ... Kad nauče osnove sjedećeg galopa školarcima se doslovno pali žarulja, jedan pravi Zen trenutak .... , svi smo jako ponosni, oni što su uspjeli ostati živi i što su bili tak pametni da izaberu mene za instruktora, a ja što sam tako pisao web stranice da su se strašljivci odlučili za druge škole jahanja. Nakon što na nekoliko jahanja galopiramo po livadi za učenje počinjemo sa galopima po raznim terenima. Svi jako vole "zmiju" kada ja jašem prvi u neprekidnim kratkim zavojima a ostali me slijede i uspjevaju mijenjati težište kod svakog zavoja. Za naprednije postoji šumski put, dugačak i zavojit sa čestim izmjenjivm malim uzbrdicama i nizbrdicama po kojem galopiramo dok jurimo pored drveća na meter razmaka. Za najnaprednije ima jedna stoljetna rijetka šuma gdje galopiramo, sporim tempom, jednom rukom između stabala stoljetnih hrastova. Iako ste uvjerenja da ste naučili galop već nakon prvih nekoliko sati za stvarno naučeni galop morate biti u stanju galopirati na konjima raznih akcija. Kad jašete arape kukovima opisujete više kružnicu. Za jahanje engleza ili akhaltekinaca kukovima morate opisivati položenu elipsu. Svaki konj je po tom pitanju poseban. Djevojka sa slike jaše svoj prvi galop, sa dignutim petama, što je greška ali sada je najvažnije uhvatiti pokrete kukovima, za spuštanje peta bit će vremena kasnije. Napomena za kraj. Puno previše jahača dosegne jedan visoki nivo upotrebljivosti što se njihovog jahačeg umijeća tiče i prestanu se zamarati "sitnicama". Nikada nemojte zaboraviti da čovjek još nije izmislio vozilo koje bi bilo brže u startu od konja na prvih 10-20 m udaljenosti. U pojedinim situacijama potrebno je imati sve na svojoj strani da bi ostali na konju. Do detalja pravilne školske pokrete i položaj tijela, optimalnu tjelesnu težinu i kondiciju. Na terenu često jašemo zanimljive vježbe ... tipa ... dok galopiramo po putu od jahača se traži da konja u galopu skreće sad na lijevi sad na desni kolotrak ... ili ... na komandu "parovi" jahači se moraju konjima postaviti u paralelne parove pa potom na komandu "linija" se jahači moraju postaviti u liniju. I tako ... svašta nešto se izmišljava kod nas ne bi li vam otežali jahanje i olakšali učenje jahanja. U početku obično dopustim da jahač jaše jednog konja dok ne nauči dobro jahati kasom ili galopom ... poslije jako je korisno za školarce da svaki puta mijenjaju konje. Jer svaki konj je priča za sebe ... i psihički i fizički.
