Smatram da ćete najbrže i najbolje naučiti jahati tako da što više samostalno jašete po prirodi (u pratnji sa instruktorom) van staza i putova.
Da bi to mogli prvo morate naučiti par stvari. Prvi dio škole jahanja podrazumijeva učenje o psihologiji konja, učenje i uvježbavanje osigurača (način ponašanja koji vas štiti od povreda), čišćenje i sedlanje konja, učenje idealnog jahačeg položaja te savladavanje osnova laganog kasa.
Učenje kasa se uvijek izvodi na longi po sistemu jedan instruktor na jednog učenika i jednog konja. Cilj nam je da ovladate svim dijelovima svoga tijela za vrijeme dok se dronckate na konju kojih metar i pol od zemlje i imate povišene doze adrenalina. Drugim riječima od vas se traži kontra intuitivno ponašanje. Ima ga u raznim vidovima. Intuitivno je skočiti sa konja i pobjeći daleko od situacije koja vas straši ili se barem ukočiti. To ne smijete. Intuitivno je i stegnuti butine i listove istovremeno što normalno radite kada npr skačete u zrak što isto ne smijete, listovi moraju ostati opušteni dok butine rade. To traje tako dugo dok ne uspijete povezati kontrolu nad spuštenim petama, vođenje kukovima i ritam konja u kasu. Kada prvih par puta uspijete izvesti pravi western kas imate osjećaj kao da je netko odjednom upalio svjetlo u mračnoj sobi i sve upute najednom dobiju smisao, također imate osjećaj da vam je netko ugradio antigravitacijski uređaj u stražnjicu. Pravilan ili krivi položaj jahača za vrijeme jahanja utvrđuje se jako brzo i kasnije ga je teško mijenjati. Da biste čim prije usvojili dobre navike koje će vas u svim režimima jahanja držati podalje od poda bitno je da na prvim satima netko kao kobac vreba i ispravlja svaki vaš krivi pokret i po potrebi izmišlja poluvježbe koje će vam pomoći u prevladavanju zastoja. Ako ne naučite kas u 2 - 4 sata nešto ne valja i prognoze nisu dobre. Korisno i nužno je da dokle got smo u manježu na tijelu nosite nešto usko i pripijeno. Na taj način se brzo uoče svi nepravilni pokreti koje izvodite kičmom i leđima. Prvi stupanj je kratak ali intenzivan, ja sam na drugom kraju longe, nema ni švercanja ni spavanja, obično smo gotovi za 2 do 3 školska sata. Prvi dio je naporan, piju se andoli i teško se hoda... (upala mišića za koje niste ni znali da postoje). Obično tečajci u prvih šest sati uspiju doći i do prva dva sata jahanja u šumi. Nekoliko važnih opaski na kraju. Primjetio sam da ako se iz bilo kojeg razloga pojave razmaci duži od 7 dana između jahanja onda učenje ide teško, pojavljuju se strahovi i nesigurnosti. Također potrebno je "potvrditi" naučeno sa 3 - 5 jahanja po šumi i terenu. Tada naučeno postane vaša svojina i prestane bujati mašta. Tada i samo tada možete napraviti pauze i od više mjeseci ili godina a da ništa od naučenog ne zaboravite. Kao vožnja biciklom.
