Da li je moguće sklizati se konjem nizbrdo tako da konj stoji cijelo vrijeme na zadnjim nogama ?
Postoji puno jahača koji misle da lažu oni koji pričaju da se mi pod normalno skližemo sa konjima po skliskim nizbrdicama ... ili koji misle da smo ludi ... ili barem neodgovorni ... :)
Sljedeći događaj niti ja ne bih povjerovao da ga nisam vidio svojim očima. Događaj govori o razini spretnosti koju razvijaju konji koji su rođeni pod zvjezdama i koji život provode pod zvijezdama ... van štala u klasičnom smislu. Da opišem situaciju. Zima je ... jašemo polu zaleđenim polu odmrznutim ravnicama. Uglavnom galopom. Radi se o zemlji Krašograda ... 800 Ha zemljišta uređenog za intenzivnu poljoprivredu. Parcele su ogromne ... 1000 x 1000 m ... međusobno ispresjecane sa dubokim strmim kanalima ... kanali uglavnom imaju vodu na svome dnu. Voda je zaleđena. Kanali su blatni sa južne strane i zaleđeni sa sjeverne strane gdje sunce još nije uspjelo otopiti led. Kanali su skliski sa obje strane ... ne znaš koja strana je gora. Jedna jahačica ... koju je inače malo frka tih kanala ... i sklizanja sa konjima ... pod napadajem anksioznosti ... naime mislim da se to dogodilo ... jer ne znam točno što je napravila ... vjerojatno je držala kaubojskog konja sa previše - prejako zapetim uzdama bez pravovremenog popuštanja. Što je napravila ? Uspjela je konja propeti, tj. osoviti na zadnje noge ... u trenutku dok se počela spuštati (čitaj klizati) niz strmu stranicu kanala ... uglavnom uspjela je sa uspravljenom, propetom kobilom odsklizati na njenim stražnjim nogama do dna kanala !?!?!?!? I da se bolje snašla na dnu kanala ne bi niti opala sa konja. Mislim da je pala više od iznenađenja ... naravno ništ joj se strašnoga nije dogodilo ... kažu u bolnici da bu mogla van već za mjesec dana.
:D ... šalim se naravno ... malo se prepala i to je sve. Istina ... na svim preostalim kanalima je tolko cveketala da smo ju pustili da ide preko mostova umjesto kroz kanale ... sam da ju više ne moramo slušati. Da se malo vratimo na sami početak ovog teksta. Gore spomenuti jahači koji misle da su ludi svi koji jašu u školi jahanja Geronimo ... u stvari i nisu u krivu ... sa njihove točke gledišta. Naime oni svoje konje drže u boxovima 4x4 m na pola metra suhe slame ... konji se izvode cca dnevno na sat vremena. Ispust je uglavnom ravan ... pokriven pijeskom ili šljunkom ... konji se odvode u štale na prvi pomen kiše. Prosjećan jahač u Hrvatskoj smatra da je to pravi način držanja konja. Oni za drugo ne znaju. Geronimo konji da bi došli do zobi moraju gaziti blato do koljena ... kada se blato smrzne ... često puta se predomišljaju da li bi se uopće odvažili ići do zobi ... blatna kaljuža se smrznula u nemoguće neravne oblike i svako malo još k tome propada pod pritiskom kopita. Gadni uvjeti ... na koje kada se konji priviknu ... bolje rečeno odrastu u njima ... rezultiraju da čak i klizanje sa konjima nizbrdo na njihovim stražnjim nogama prolazi bez posljedica. Jedina negativnost ? Je ... stalno se valjaju u blatu ... doslovno od glave do pete ... i čišćenje konja za jahanje je jedan jako prašnjavi događaj. Mala cijena za sigurnost koju uživamo za vrijeme jahanja ... ako mene pitate. Na jahačima je da biraju. Konji sretni, spretni blatni i zmazani ili konji kao čiste, namirisane, napirlitane pletenicama i sl. hodajuće opasnosti za sebe i svoje jahače.
:)
