Ujahivanje mladih konja.
Ujahivanje mladih konja je čarobna zanimacija. Ništa što mladi konje rade nije zločesto ili iz osvete. Njih je jednostavno strah. Urođeni strah da će ih netko pojesti svojstven svim biljožderima.
Kroz evoluciju se brzi bijeg i divljačko ritanje pokazalo kao uspješan recept za preživljavanje, i to ne samo konjima. Što očito komplicira dresuru konja i čini ju opasnom. Sa "ujahivanjem" je dobro krenuti ranije dok konj još nije izrastao u punu veličinu i snagu ipak pazite … ždrijebe starije od nekoliko sati ima snagu veću od ljudske. Bolje se je stati ispred Mirka Filipovića nego iza bebe ždrebeta. Zbog očitog nesrazmjera između snaga ljudi i konja u dresuri i ujahivanju konja često se koriste razna sputavanja i poluge. Cilj je pokazati konju da ga čisteći ga, sedlajući, jašući i sl. nećeš povrijediti. Čaroban trenutak je kada konj shvati da ga nećeš pojesti iako mu primjerice sjediš na vratu na koji si vješto naskočio kada se mladac poskliznuo i ispružio. Najbrži način je da mu sputaš jednu zadnju nogu debelim mekanim konopom oko vrata. I tada bez neke velike opasnosti radiš sve radnje čišćenja (osim nogu), sedlanja, uzjahivanja i sl.
Vrlo brzo konj shvati da se bori sam sa sobom i u konačnici da ništa od onog što mu radiš nije neprijatno ili bolno. Ako u đepu usput još držiš i kilogram mrkvica koje dobiva za dobro ponašanje ... novo naučeno ostaje u prijatnoj uspomeni.
U ujahivanju mladih konja postoje dva čarobna događaja. Prvi je kada konj stekne povjerenje i dopušta ti da mu radiš sve čega ga je bilo strah u početku. Čarobno je kada ga upoznaš sa nečim novim a on to prihvati ili bolje rečeno uzme u razmatranje samo zato jer ga ti tjeraš na to. Jer ti vjeruje. Jer ga očito nisi pojeo ... iako si bio u prilici. Drugi čarobni trenutak je kada shvatiš da među vama i samo među vama postoji ta veza povjerenja. To shvatiš onda kada ga daš nekom drugom da ga jaše a on se tom strancu ne da, brani se ritanjem, bježi u stranu … moraš ga držati za glavu i tepati mu da je sve u redu. Tada shvatiš da za njega samo ti imaš to posebno mjesto. Da je svoje povjerenje poklonio samo tebi.
Jaako je bljakast osjećaj privikavanje mladog konja na novog (nove) jahača/če ... objasniti mu da mora dopustiti i drugim ljudima da ga jašu.
Ali takav je život.
Između konja i ljudi razvija se poseban osjećaj povezanosti. Činjenica da te konj nosi na leđima i da te svojim ponašanjem može povrijediti na mnogo načina a umjesto toga on te čuva i pazi je po meni razlog te povezanosti. Na žalost ljudi najčešće sve gledaju iz svog kuta. Zato ... ako vole svog konja žele da konju bude dobro kao i njima. Prave štale kao dnevne boravke ... jer računaju ... ako je njima ljepše zimi na plus 20 stupnjeva celzijusevih bit će tako ljepše i njihovom konju. To je početak svih konjskih nevolja. Put u pakao popločen je dobrim namjerama. Štos je u tome što se jahači teško stavljaju u konjski položaj. Teško je razmišljati kao konj. Da konj treba kuću znao bi si ju sam napraviti. Kada jahač napravi toplu štalu za konja ... analogija je slična kao kada bi pijanac koji želi napraviti uslugu klincu ... klinca odveo na rakiju u birtiju umjesto na kolače u slastičarnu ... iako možda naš pijanac ne voli kolače. Ako želiš biti dobar prema nekome ... prvo se potrudi shvatiti tog nekog ... bilo konja ... bilo klinca ... i onda napravi nešto što oni vole ili trebaju. U suprotnom ... to je kao da vadiš ribu iz akvarija ... da se ne udavi .... :) Za bavljenje sa konjima treba puno ljubavi. Čini se da je ženski svijet sposobniji za takav odnos.
Čast izuzecima sa muške strane.
:)
